Nakon pjesme „Vjeruj u sebe” sa kojom se predstavio na ovogodišnjoj Beoviziji, profesor Fakulteta digitalnih umjetnosti Nenad Ćeranić predano radi na novim pjesmama.
– Svakako da radim na novim singlovima. Kompozitor Alek Aleksov i ja smo već pričali o albumu. Imamo dosta stvari koje smo radili naravno u fazi demoa i to iziskuje ozbiljno vrijeme da se sve to završi. Volio bih za jedno godinu da publiku obradujem cijelim albumom, pošto to sad trenutno nije in i nije isplativo pa se uglavnom muzičari odluče za singlove. Ja bih nekako napravio novu priču kroz 10 novih pjesama i to mi je baš želja. Nadam se da će se to ostvariti.
On se osvrnuo i na učešće na Beoviziji i otkrio šta mu je bila inspiracija za pjesmu kojom se predstavio a koja nosi važnu poruku.
– Alek i ja smo veliki prijatelji i poslovni saradnici. Kada smo dobili priliku da pišemo za Beoviziju došli smo na ideju da napišemo pjesmu koja će nama da se svidi, da bude drugačija i da prosto stvaramo umjetnost. Pjesma nosi jaku poruku, nije klasična ljubavna tematika kako ste navikli od mene u ranijim pjesmama. Dosta je drugačija i ljudi su je okarskterisali kao nesvakidašnja pjesma, neubicajena pogotovo za ovo vrijeme. U načelu, pjesma predstavlja poruku oca svom sinu, ali se može reflektovati i kao poruka bilo kog roditelja svom djetetu. Poruka je vrlo jasna „Vjeruj u sebe“!
Koliko je teško biti umjetnik na ovim prostorima i u ovo vrijeme Nenad ističe:
– To je jednostavno dar, sad zavisi od vas kako ćete spojiti dva i dva. Posla uvijek ima kao riba u moru, sad ako umijete da pecate nećete biti gladni. Tako je sa umjetnicima, jednostavno ne bavim se samo jednom stvari u muzici, već komponujem, aranžiram i produciram. Trebutno sam radio muziku za video igru, plus nastupi i koncerti, pa komponovanje i aranžiranje za druge. Dosta je šarolik taj opus poslova i samim tim ukoliko čovjek ciljano zna šta radi nema tu neke muke. Generalno što se tiče stilova u muzici i dalje stojim da je tu borba protiv vetrenjača ali ako ne postoji ta pop scena kako je ranije postojala bar nekako zaslužuje da mi koji ne živimo toliko od toga koliko i od drugih stvari češće obradujemo publiku tim neki tradicionalnim pop zvukom.
Od 2006. godine kada je napisao prvi hit „Nek padaju kiše”, napisao je nebrojeno mnogo drugih pjesama koje su bile jednako uspješne, na šta je, kako kaže, ponosan, pa ništa ne bi mijenjao u karijeri do sada.
– Sve je tu što je trebalo da bude, iskreno nikad sebe nisam video kao pjevača i vokala iako sam završio solo pjevanje. Uvijek sam sebe vidio i smatrao producentom i kompozitorom. Međutim, ta 2006. godina je bila čudna u tom segmentu i prvi put mi se javilo da napišem sebi pjesmu i izvedem baš na tom radijskom festivalu. U konkurenciji sa veoma jakim izvođačima, ta pjesma je prošla. Nisam očekivao, ali kasnije mi je bilo baš drago da su mi producenti Radija S nakon tri godine kazali da je to bio najveći aplauz u Sava Centru i to je u suštini moja pobjeda. I druga stvar koja je jako značajna da ta pjesma traje i danas kao kada se pojavila i može se svrstati u evergrin. A.Š.

---